Maslinovom granom otvoren APLAUZ FEST 08

Maslinova grana, Mostarskog teatra mladih 

(“odsjaj predstave”)

Hajde da vidimo šta bi bilo kad bi bilo.

Za početak zamislite jedno nešto, bilo šta. Evo ja ću na primjer da zamislim jednu jabuku. Pa ću ja tu jabuku (a vi to nešto) da zamislim podijeljenu na dvije polovine. Onda ću da uzmem jednu polovinu pa da je opet podijelim na pola, pa onda to pola od pola na pola, pa pola od pola od pola na pola I tako u nedogled sve dok ne dobijem toliko mali komad jabuke da ga jedva vidim. Taj jedva vidljivi komadić koji mi ostane na kraju pomirišem, a on nit̓ smrdi nit̓ miriše. Pojedem ga tj. pokušam da ga pojedem, ali ne osjetim nikakav ukus, ne osjetim čak ni da mi je došao do stomaka, jer možda i nije, možda je upao između dva zuba ili na putu do želuca skrenuo u pluća, ko zna, uostalom toliko je mali da je nebitan. E tako vam je i sa našom malom i do neprepoznatljivosti razlikama unakaženom Bosnom. Bosnom u kojoj samo pojedinci uzaludno trube da ono što sve nas ovdje čini sugrađanima nisu razlike već sličnosti, da je naša istorija prije sličnost nego razlika, naš jezik, prostor, radosti i problemi, sve to spada u sličnosti, ne u razlike.

Svi, na žalost, znamo šta se desi kada se sličnosti na silu pokušaju pretvoriti u razlike, desi se rat. Svaki rat je samo jedna od lekcija ljudske  istorije, dok je istorija učiteljica života, a znamo šta se radi dok se ne savlada – lekcija se ponavlja mnogo puta. Samo oni koji su pametni upamte iz prve,a ja mislim da smo mi pametan narod i ako nismo iz prve naučili šta je rat, pa nije nam kasno još uvijek.

Živimo u zemlji koja, iz više razloga ima pravo da se smatra zemljom mostova, a sve ih je manje. Mostovi su ono što je, ponovo uspjelo da nas svojim simboličkim značenjem podsjeti na neke od važnijih postulata života na našim prostorima i to posredstvom majstora pozorišnih simbola,  amaterske trupe iz Mostara pod upravom Seada Đulića – Seje.

 

Predstava ,,Maslinova grana”, u režiji Amre Prutine,  otvorila je ovogodišnji Aplauz fest u Dis teatru i na nama dobro poznat  način oslikala život ometen razlikama i podjelama.

Počevši od mostova, zidova, našeg i vašeg, mržnje i svega ostalog sa čim živimo, ovi umjetnici ne samo da su dali presjek trenutnog stanja u našem društvu, nego, što je još važnije, dali su nam rješenje svih naših problema, a ono je vrlo jednostavno i što je najvažnije besplatno: LJUBAV.

 

Simboličnim zasađivanjem stabla masline na samom kraju predstave, poslali su poruku mira i tolerancije koji će biti dugovječan kao jedno maslinovo drvo.

Inače ovogodišnji Aplauz fest će proteći u znaku no hate speecha kao jedog od neophodnih sredstava u bilo kojoj vrsti komunikacije, publika će na tu temu moći da uziva u više predstava koje su planirane za svako od 7 večeri festivala.

 

Tomi Dzeri

(preuzeto sa Portala Kultura)

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *